Antropozofija, što je to ?
 "Mogu li mi moja fizička osjetila dati kompletnu sliku stvarnosti?" "I sa kojim bih to onda osjetilima mogao upoznati sebe?" "Odakle potječe moja inteligencija i kako nastaje moj unutarnji život?" "Da li je istina da je život koji sada živim sve što imam?"
   U veličanstvenom opusu knjiga, članaka i predavanja Rudolf Steiner(1861-1925) predstavio nam je svoje učenje koje se naziva antropozofija. Na svestrani način on je htio učiniti razumljivim da je taj naš očigledno tako normalan, svakodnevni svijet utemeljen na duhovnom svijetu. U najrazličitijim fenomenima (od rasta biljaka i povijesnih događaja do ljudskog života prije rođenja i poslije smrti) Steiner je opisao suradnju fizičkog i duhovnog svijeta.
   Da je Steiner to učinio još ne znači ništa posebno za suvremenog čovjeka. Antropozofija je naime potpuno svjestan put; ništa se ne mora preuzeti samo tako. Čovjek, svaki čovjek je gospodar vlastitog mišljenja. Ništa u antropozofiji nije istina dok sami sasvim svjesno ne shvatimo da je tako. Antropozofija je to što sam stvoriš. Ona počinje, možemo reći, povećanim senzibilitetom postojanja.
   Poput Kolumba, u jednom trenutku, na svom životnom putu otkrivamo da svijet nije ono što nam se činilo i da pokraj poznatog kontinenta postoji i duhovni kontinent, duhovni svijet, koji utječe na stari kontinent.
Na drugoj strani mogli bismo postati i Edisoni i u neuhvatljivom trenutku ostvariti ćemo nešto u duhu što nije dotada postojalo. Kao izumitelj koji zamisli nešto, što, zbog toga jer je on to zamislio i postoji, "izumjeti" ćemo vlastito "ja": uvid u pravi, slobodni karakter našeg "ja".
Antropozofija nas stimulira da sami postanemo otkrivatelji i izumitelji postojanja i nudi nam različita pomoćna sredstva. Ali sami odlučujemo što smatramo nužnim. Ne možemo i ne smijemo preskočiti sebe.
Kada shvatimo da duhovni svijet na puno načina utječe na naše postojanje i na svijet izvan nas, shvatit ćemo i da se ne bavimo isključivo ezoterikom. I u 'najpraktičnijim' ili 'najmaterijalnijim' područjima poput privrede, prirodnih znanosti, ili naše profesije i ljudi s kojima živimo, duhovnost je obilato prisutna i može usmjeriti naš pogled.
   Antropozofija, dakle, označava veliku promjenu u odnosu na spiritualne tradicije prošlosti. Duhovnost nije više zatvorena u kutiju izvan dohvata većine ljudi kao "ezoterija". Antropozof svjesno nastoji kultivirati i odnos s duhovnim svijetom i odnos s fizičkim svijetom. On je jednom nogom u duhovnom svijetu, a drugom u fizičkom svijetu. On ne pokušava pobjeći, već ih što više dovesti u kontakt jednog s drugim.
Kao što kaže R. Steiner:"Antropozofija ima svoje korijene u duhovnom svijetu ali njezine grane, listovi, cvijeće i plodovi rastu dalje u sva područja ljudskog života."
   Steiner je sam pokazao da ovo nisu prazne riječi time što je povezao u plodno jedinstvo praktičnost s duhovnošću na brojnim ne-ezoteričkim područjima poput pedagogije, poljoprivrede, arhitekture, medicine i psihoterapije. Antropozofija se ne povlači pred praktičnim. Suvremenom čovjeku Steiner daje upute koje bacaju svijetlo upravo na prividno ne-ezoteričku stranu života: na njegov tok života, izbor zanimanja itd.
   Dok antropozof radi na praktičkoj strani svog života, on ne prestaje istraživati duhovnost. On pokušava 'sebe svjesno naći u duševnom stanju malog djeteta', da bi se bavio, prema Steineru, pravom filozofijom. On pokušava uspostaviti u sebi, pri punoj svijesti, 'stanje protekle epohe čovječanstva', čime postaje suvremeni kozmolog. I na kraju, pokušava 'učiniti da u sadašnje vrijeme u duši ponovo izbije unutrašnja srž prvobitnog čovječanstva' - onog koje je još bilo sjedinjeno s bogovima - čime se bavi osnovama religiozne spoznaje.
   Antropozof se vježba u svestranosti i, bez obzira na rezultate, baš u toj vježbi, skriva se vrijednost truda.

  

  Povratak na vrh
 



Tko je Rudolf Steiner ?

    Rudolf Steiner rođen je 27.02.1861. u Donjem Kraljevcu, kao sin austrijskog telegrafista pri "Južnoj austrijskoj željeznici". Stoga obitelj Steiner često se selila iz jednog malog mjesta Austro-Ugarske u drugo.
Iako je Steiner živio u Donjem Kraljevcu samo prvih 6 mjeseci svog života, na svoje rodno mjesto uvijek je gledao kao na simbol povezanosti Istoka i Zapada.
Kao mladić, zbog čestih selidbi vrlo je brzo sazrio i rano se osamostalio.
   Obitelj mu nije pružila religijski odgoj, a njegovi prvi interesi bili su vezani za tehniku, funkcioniranje vlakova i tvornice.
   Nadosjetilni svijet je kod Steinera prisutan od samih njegovih početaka, no nedostatak bilo kakve potvrde ili podrške od strane okoline, činio ga je nesigurnim.
U osmoj godini, trenutak kad se upoznao sa geometrijom predstavljao je za njega osjećaj duboke sreće. On vidi da je geometrijsko znanje (npr. zbroj kuteva trokuta uvijek iznosi 180 ) prvenstveno izvanosjetilno a empirija ga može samo potvrđivati.
   R. Steiner pohađao je realnu školu, a ne gimnaziju jer je njegov otac to smatrao dovoljnim za njegovu budućnost na željeznici. Zato je svakodnevno putovao u Wiener Neustadt, ujutro vlakom, a navečer pješice kući.
   Od četrnaeste godine počeo je davati privatne satove svojim suučenicima, dijelom da bi zaradio i za svoje školovanje. Držao je satove svih mogućih predmeta, a koje je često i potpuno samostalno naučio. Tako je on, učenik real škole, davao satove grčkog i latinskog gimnazijalcima, a satove iz knjigovodstva i odraslima. Ti privatni satovi izvor su njegovih primanja sve do njegove 29-te godine.
Kao osobni cilj i zadatak svog obrazovanja, R. Steiner uzima precizno istraživanje znanstvenog mišljenja , te promišljanje odnosa moderne znanosti i vlastitih nadosjetilnih iskustava. Zato već od svoje 14. Godine proučava Kanta, Fichtea i druge.Rudolf Steiner
   Nakon realke, Steiner nastavlja svoje obrazovanje na Visokoj tehničkoj školi u Beču, gdje ga docent Juliusa Schroera upoznaje s Goetheovim radovima. Između Schroera i Steinera rađa se duboko prijateljstvo. Schroer mu pruža mogućnost publiciranja članaka o do tada nepoznatim prirodnoznanstvenim radovima Goethea. Ti radovi su dotada bili nepoznati jer su moderne prirodne znanosti temeljene na vizijama i zakonima njegovog suvremenika Newtona.
   Od svoje 24-te do 28-e godine Steiner je živio kod jedne bečke obitelji kao kućni učitelj njihove djece. Jedno od njihovih četvero djece zaostajalo je u razvoju i bolovalo od hidrocefalusa. Steiner preuzima na sebe odgoj tog djeteta, što rezultira time da dječak na kraju završava fakultet i postaje liječnik.
Steiner se sve više i više razvija kao Goethe-specijalist i na taj način stječe položaj u Goethe-arhivu u Weimaru, kao istraživač prirodno-znanstvenih radova gdje radi od 1890-1896.
   Steiner izdaje radove o Goetheovoj teoriji znanja i radi na svojoj vlastitoj "Filozofiji slobode", koja je trebala biti rezultat njegovog promišljanja o vezama između osjetila i nadosjetilnosti, mišljenja i osjećanja, etike i estetike. I sve to prema filozofsko-znanstvenoj metodi mišljenja. Rad je objavljen 1894.
   U Weimaru Steiner je upoznao i Nietzscheove radove te ga i posjetio (Nietzsche je već tada bio prilično poremećen). Steiner je u Nietzscheu prepoznao srodan duh, jednog od rijetkih koji premišljaju i osjećaju tragičnost modernog vremena: materijalizam i nedostatak duhovne samostalnosti kod čovjeka.
   1897. Steiner seli u Berlin. To je vrijeme velikog prevrata ("Umschwung"). Steiner je tek tada iskusio osjetilni svijet u potpunosti. Do tada nikada nije od svojih prijatelja a niti od svojih kolega dobio odgovor na svoja izrečena nadosjetilna iskustva.
   Mučilo ga je pitanje: "Moram li šutjeti o svemu?"
Da bi ipak predao dio svojih poruka, započeo je u Berlinu različite aktivnosti: postaje redaktor (i vlasnik) književnog časopisa, režiser drama i kritičar, docent na Radničkoj obrazovnoj školi, te drži predavanja u različitim intelektualnim udruženjima. Tako 1899. po prvi puta drži predavanje u Teozofskom udruženju (o Goetheu). Tek tamo Steiner pronalazi mogućnost izričaja o duhovnom svijetu. No već na samom početku on vidi da njihove perspektive nisu i njegove: sektički karakter Teozofskog udruženja, oslanjanje na daleku prošlost, i želja da se tamo i ostane, spiritizam i seanse , te nepriznavanje apsolutno neponovljivog i jedinstvenog momenta dolaska Isusa Krista na zemlju, bili su uzroci polaganog razilaženja i konflikta između Steinera i Teozofskog udruženja. Neposredan povod razilaženja bilo je Steinerovo nepriznavanje mladog KRISHNAMURTIJA kao novog Krista od strane Steinera, kao što je to pretpostavljalo Teozofsko društvo. 1913.dolazi do potpunog raskida s Teozofima i Steiner osniva Antropozofsko društvo. Između 1902. I 1909. Steiner gradi i izlaže svoju teozofiju/antropozofiju u knjizi "Teozofija" (1904), "Kako steći spoznaju viših svijetova" (1904-1909) i "Tajna znanost" (1910). U tom razdoblju razvija Steiner i svoju Kristologiju: dolazak Krista u obliku čovjeka Isusa kao jedinstveni kozmički događaj.
   U drugoj fazi razvoja antropozofije (1910-1916) naglasak je na umjetnosti jer umjetnost u puno većoj mjeri nego intelektualizam čini dušu živom. Između 1910 i 1913 Steiner piše 4 misterijske drame.
   Isto tako u švicarskom Dornachu prema njegovom nacrtu i naputku gradi se "Goethenaum" (1914.), koji su 1923. Steinerovi protivnici zapalili te je potpuno izgorio. Prije svoje smrti, Steiner je stigao napraviti tek skice za novi Goetheanum.
Nadalje Steiner razvija SPRACHGESTALTUNG (uobličavanje govora) za učitelje i glumce, te novo učenje pokreta, euritmiju.
   U trećoj razvojnoj fazi antropozofije (1916-1924) , Steiner se sve više i više okreće prema društvu. Njemačka gubi Prvi svjetski rat 1918. i nalazi se u dubokoj moralnoj krizi i socijalnom nemiru. Steiner poziva na premišljanje i nudi svoj program "Tročlanost društvenog organizma". U nezavisnim sferama u društvu moraju se ostvariti jednakost (državno zajamčena), bratstvo (ekonomija), i sloboda (znanost). 1919. Steiner vidi da se taj pokret ne može ostvariti i odustaje. On se okreće i usmjerava na specifičnim društvenim područjima te osniva škole temeljene na vlastitoj Waldorf pedagogiji. Isto tako održava brojne tečajeve namjenjene liječnicima u kojima razlaže novu znanost o liječenju te razvija svoju "Heilpedagogie", namijenjenu duševnim bolesnicima. Za seljake i zemljoposjednike Steiner održava 1924. poljoprivredni tečaj koji predstavlja osnovu biološko-dinamičke poljoprivrede. I na poslijetku Steiner u velikoj mjeri doprinosi radu jedne religiozne organizacije utemeljene na antropozofijskoj duhovnoj znanosti, Christengemeinschaft (Kršćanska Zajednica).
   3o. ožuljka 1925. nakon 6 mjeseci bolesti , Steiner umire u 64. godini.


 

Povratak na vrh